My name is Roman Badovinac-Milo and I am a Croatian - Canadian multimedia artist and the founder of MC Sq’d Design Lab, Engage Design and Fugitive Glue, the three art collectives based in Toronto Canada. I am also one of the founders of Harbourfront Arts and Crafts, a Canadian Federal government’s initiative established in 1974 with the goal of revitalising the derelict Toronto lakefront district by building and financing studio and exhibition spaces for a wide range of artists and craftsmen.
My formal training was in film and theatre arts which I use when collaborating with other artists and designers by creating museum and public art interventions.
I have a studio in Toronto and another in a mountain top village outside of the Croatian capital of Zagreb where I draw, sculpt, paint, photograph and grow fruits and vegetables.
In collaboration with Fugitive Glue I help design and create art interventions, light fixtures, furniture, rugs, candles and other whimsy objects made of recycled and discarded materials.
In my black and white pen drawings I stick to quintessential Canadian themes like barbecues, rowboats, wood stoves, lakeside cottages and sometimes patrons of Toronto’s Queen street West coffee houses, bars and public transportation.
In Zagreb I roam Habsburg era streets where I draw and photograph people going about their tasks and details of buildings they inhabit.
In my mountain studio I revert to my Slavic - read farming background, by seeking and collecting old farm implements, discarded lumber, tree stumps and vines from which I create sculptures and portraits of my land working neighbours.
But as I drift between disciplines I always come back to my Digital art started in 1996 when an ordinary email message sent to my studio computer unleashed a Trojan Horse virus by crippling my computer system to the point where every possible shred of my work to date was destroyed. The parting shot from the unknown assailants remained on the monitor for a minute or two as a jumble of letters and symbols, the like of which I had never seen before. A calling card it turned out, that somehow symbolised the inevitable crash. With enough composure I took a ’snap-shot’ of my assailants’ good-bye note before it trashed everything in my virtual studio - breaking the “easel and burning all the canvases”, leaving me a postcard as a cheeky reminder of the ordeal.
The ‘jumble of letters’ was an image at one time that had transfigured itself into what computer coders call base64 code – a computer language that everything written and visual that travels through ether is made with. I never re-constituted the fateful image that caused the infection, being left instead with a form of a Rosetta Stone document that became my own digital alphabet and eventually a way out of the crisis.
Over the next four years I began to shape and reduce the myriad of symbols to only a measured few, transforming the imagery further to my own vision, thereby creating a new visual language from the resultant gene pool. The result was the seven ‘canvases’ that became part of a 2001 one-man show at the Toronto’s Angell Gallery under the name of VIRUS ATTACK.
INSTAGRAM
My formal training was in film and theatre arts which I use when collaborating with other artists and designers by creating museum and public art interventions.
I have a studio in Toronto and another in a mountain top village outside of the Croatian capital of Zagreb where I draw, sculpt, paint, photograph and grow fruits and vegetables.
In collaboration with Fugitive Glue I help design and create art interventions, light fixtures, furniture, rugs, candles and other whimsy objects made of recycled and discarded materials.
In my black and white pen drawings I stick to quintessential Canadian themes like barbecues, rowboats, wood stoves, lakeside cottages and sometimes patrons of Toronto’s Queen street West coffee houses, bars and public transportation.
In Zagreb I roam Habsburg era streets where I draw and photograph people going about their tasks and details of buildings they inhabit.
In my mountain studio I revert to my Slavic - read farming background, by seeking and collecting old farm implements, discarded lumber, tree stumps and vines from which I create sculptures and portraits of my land working neighbours.
But as I drift between disciplines I always come back to my Digital art started in 1996 when an ordinary email message sent to my studio computer unleashed a Trojan Horse virus by crippling my computer system to the point where every possible shred of my work to date was destroyed. The parting shot from the unknown assailants remained on the monitor for a minute or two as a jumble of letters and symbols, the like of which I had never seen before. A calling card it turned out, that somehow symbolised the inevitable crash. With enough composure I took a ’snap-shot’ of my assailants’ good-bye note before it trashed everything in my virtual studio - breaking the “easel and burning all the canvases”, leaving me a postcard as a cheeky reminder of the ordeal.
The ‘jumble of letters’ was an image at one time that had transfigured itself into what computer coders call base64 code – a computer language that everything written and visual that travels through ether is made with. I never re-constituted the fateful image that caused the infection, being left instead with a form of a Rosetta Stone document that became my own digital alphabet and eventually a way out of the crisis.
Over the next four years I began to shape and reduce the myriad of symbols to only a measured few, transforming the imagery further to my own vision, thereby creating a new visual language from the resultant gene pool. The result was the seven ‘canvases’ that became part of a 2001 one-man show at the Toronto’s Angell Gallery under the name of VIRUS ATTACK.
Zovem se Roman Badovinac-Milo hrvatsko-kanadski multimedijalni umjetnik sam i osnivač MC Sq’d Design Lab, Engage Design i Fugitive Glue-a, tri umjetnička kolektiva sa sjedištem u Torontu, Kanada. Također sam jedan od osnivača Harbourfront Arts and Crafts, inicijative kanadske savezne vlade osnovane 1974. s ciljem revitalizacije napuštene četvrti uz jezero u Torontu izgradnjom i financiranjem studija i izložbenih prostora za širok raspon umjetnika i obrtnika.
Moje formalno obrazovanje bilo je u filmskoj i kazališnoj umjetnosti koju koristim u suradnji s drugim umjetnicima i dizajnerima stvarajući muzejske i javne umjetničke intervencije.
Imam studio u Torontu i još jedan u planinskom selu izvan glavnog grada Hrvatske, Zagreba, gdje crtam, kiparim, slikam, fotografiram i uzgajam voće i povrće.
U suradnji s Fugitive Glue pomažem u dizajnu i stvaranju umjetničkih intervencija, rasvjetnih tijela, namještaja, tepiha, svijeća i drugih neobičnih predmeta izrađenih od recikliranih i odbačenih materijala.
U svojim crno-bijelim crtežima kemijskom olovkom držim se suštinskih kanadskih tema kao što su roštilji, čamci na vesla, peći na drva, kućice na jezeru i ponekad posjetitelji kafića, barova i umjetničkih ateljea i galerija.
U Zagrebu lutam ulicama iz habsburškog doba gdje crtam i fotografiram ljude koji obavljaju svoje zadatke i detalje zgrada u kojima žive.
U svom planinskom ateljeu vraćam se svojoj slavenskoj - čitaj poljoprivrednoj povijesti, tražeći i skupljajući stare poljoprivredne alate, odbačenu građu, panjeve i vinovu lozu od kojih stvaram skulpture i portrete svojih susjeda zemljoradnika.
Lutajući između tehnika i stilova, uvijek se vraćam svojoj digitalnoj umjetnosti koja je započela 1996. kada je obična poruka e-pošte poslana na moje studijsko računalo oslobodila virus Trojanski konj obogativši moj računalni sustav do točke u kojoj je svaki mogući djelić mog dosadašnjeg rada bio uništen. Oproštajna snimka nepoznatih napadača ostala je minutu-dvije na monitoru kao zbrka slova i simbola kakvu nikad prije nisam vidio. Ispostavilo se da posjetnica na neki način simbolizira neizbježni krah. S dovoljno prisebnosti napravio sam 'snimku' oproštajne poruke svojih napadača prije nego što je uništila sve u mom virtualnom studiju - slomila "štafelaj i spalila sva platna", ostavivši mi razglednicu kao drski podsjetnik na muku.
U jednom trenutku 'Zbrka slova' bila je slika koja se transformirala u ono što računalni koderi nazivaju base64 kodom - računalni jezik kojim je napravljeno sve što je napisano i što vizualno putuje kroz eter. Nikada nisam ponovno konstituirao sudbonosnu sliku/poruku koja je uzrokovala infekciju, već mi je umjesto toga ostao oblik dokumenta iz Rosetta Stonea koji je postao moja vlastita digitalna abeceda i na kraju izlaz iz krize.
Tijekom sljedeće četiri godine počeo sam oblikovati i reducirati mnoštvo simbola na samo nekoliko odabranih, transformirajući slike prema vlastitoj viziji, stvarajući tako novi vizualni jezik iz dobivenog genskog fonda. Rezultat je bilo sedam 'platna' koja su postala dio samostalne izložbe 2001. u galeriji Angell u Torontu pod nazivom VIRUS ATTACK.
Moje formalno obrazovanje bilo je u filmskoj i kazališnoj umjetnosti koju koristim u suradnji s drugim umjetnicima i dizajnerima stvarajući muzejske i javne umjetničke intervencije.
Imam studio u Torontu i još jedan u planinskom selu izvan glavnog grada Hrvatske, Zagreba, gdje crtam, kiparim, slikam, fotografiram i uzgajam voće i povrće.
U suradnji s Fugitive Glue pomažem u dizajnu i stvaranju umjetničkih intervencija, rasvjetnih tijela, namještaja, tepiha, svijeća i drugih neobičnih predmeta izrađenih od recikliranih i odbačenih materijala.
U svojim crno-bijelim crtežima kemijskom olovkom držim se suštinskih kanadskih tema kao što su roštilji, čamci na vesla, peći na drva, kućice na jezeru i ponekad posjetitelji kafića, barova i umjetničkih ateljea i galerija.
U Zagrebu lutam ulicama iz habsburškog doba gdje crtam i fotografiram ljude koji obavljaju svoje zadatke i detalje zgrada u kojima žive.
U svom planinskom ateljeu vraćam se svojoj slavenskoj - čitaj poljoprivrednoj povijesti, tražeći i skupljajući stare poljoprivredne alate, odbačenu građu, panjeve i vinovu lozu od kojih stvaram skulpture i portrete svojih susjeda zemljoradnika.
Lutajući između tehnika i stilova, uvijek se vraćam svojoj digitalnoj umjetnosti koja je započela 1996. kada je obična poruka e-pošte poslana na moje studijsko računalo oslobodila virus Trojanski konj obogativši moj računalni sustav do točke u kojoj je svaki mogući djelić mog dosadašnjeg rada bio uništen. Oproštajna snimka nepoznatih napadača ostala je minutu-dvije na monitoru kao zbrka slova i simbola kakvu nikad prije nisam vidio. Ispostavilo se da posjetnica na neki način simbolizira neizbježni krah. S dovoljno prisebnosti napravio sam 'snimku' oproštajne poruke svojih napadača prije nego što je uništila sve u mom virtualnom studiju - slomila "štafelaj i spalila sva platna", ostavivši mi razglednicu kao drski podsjetnik na muku.
U jednom trenutku 'Zbrka slova' bila je slika koja se transformirala u ono što računalni koderi nazivaju base64 kodom - računalni jezik kojim je napravljeno sve što je napisano i što vizualno putuje kroz eter. Nikada nisam ponovno konstituirao sudbonosnu sliku/poruku koja je uzrokovala infekciju, već mi je umjesto toga ostao oblik dokumenta iz Rosetta Stonea koji je postao moja vlastita digitalna abeceda i na kraju izlaz iz krize.
Tijekom sljedeće četiri godine počeo sam oblikovati i reducirati mnoštvo simbola na samo nekoliko odabranih, transformirajući slike prema vlastitoj viziji, stvarajući tako novi vizualni jezik iz dobivenog genskog fonda. Rezultat je bilo sedam 'platna' koja su postala dio samostalne izložbe 2001. u galeriji Angell u Torontu pod nazivom VIRUS ATTACK.
Expositions
Objects
